Znamenitosti
Vodič po Tinjanu
Tinjan ćemo najbolje upoznati krenemo li od vidikovca „spod ladonj''. Tu nam se pruža pregledan pogled duž plodne doline prema obližnjoj Kringi, a naziru se i kuće Sv. Petra u Šumi i Ježenja s druge strane Drage. Kažu da je dolinom u prošlosti tekla rijeka Pazinčica sve do Limskog zaljeva na zapadnoj obali Istre. No danas ona ponire u grandioznom ponoru Pazinske jame, pod tisućljetnim Pazinskim kaštelom, a manji potok zvan Beramčica ne uspijeva, zbog poroznog kraškog terena, čak ni za najvećih kiša doprijeti do Lima, već i on nestaje pod zemljom.
Staza suhozida
Zaljubljenici u hodanje uživat će na našoj „Stazi suhozida” dugoj četiri kilometra, koja počinje nedaleko od Županskog stola, u centru Tinjana. Prolazi kroz veličanstvenu, netaknutu prirodu u smjeru Kringe ponad plodne Drage u kojoj marljivo stanovništvo od pamtivijeka obrađuje zemlju. Hodanje ovom stazom nezamjenjiv je doživljaj, jer vodi do već spomenute Kringe u kojoj se i danas spominje legenda o vampiru Juri Grandu te kroz pitoreskne zaseoke i bujnu vegetaciju predivnog istarskog kraja. I tako cijelim putem natrag do Tinjana.
Od lokve do lokve
Za one koji vole duže rute, Općina Tinjan uredila je 35 kilometara dugi biciklističku stazu naziva "Od lokve do lokve". Naziv je proistekao iz činjenice da staza povezuje stare tinjanske lokve koje su u akciji uređenja staze obnovljene te je na svakoj lokvi postavljen punkt za odmor biciklista. Dva puta godišnje Općina Tinjan organizira rekreativne biciklijade koje okupljaju preko 200 sudionika.
Lokve i izvori nekada su imali golemu važnost za stanovnike Istre, a počeli su propadati nakon izgradnje vodovoda. Zato ova staza ima i dodanu vrijednost te na njoj možete, rekreirajući se, osjetiti duh nekog prošlog života u ovim krajevima.
Suhozidi i kažuni u Tinjanu
Na svakom koraku Tinjanštine naići ćete na prastare suhozide i kažune. Posebnost tinjanskih kažuna je što nisu uvijek okrugli, već mogu biti i četvrtasti ili čak ukopani pod zemlju na rubu dolca. Tipična gradnja kamenih kuća s baladurom naročito je dobro sačuvana u manjim selima, dok su visoko ograđena dvorišta i monumentalni portuni, ulazna vrata, karakteristični za južni dio Tinjanštine.
Vidikovac ispod ladonj i županski stol
U hladu ladonja sačuvan je okrugli kameni županski stol oko kojeg su zasjedali predstavnici naroda stareji, odnosno suci, ili žudihi, predvođeni svojim županom kojeg su birali među sobom na godinu dana. Legenda kaže da su tinjanski stareji birali župana tako što bi svi sjeli oko stola, a u rupu nasred stola bi stavili – buhu. U čijoj bi bradi ta buha pronašla utočište, taj bi bio izabran za župana. No premda ova priča zvuči zabavno I zanimljivo, ne vjerujte previše legendama.
Uloga župana u seoskim zajednicama središnje Istre je bila suviše odgovorna da bi njegov izbor bio prepušten isključivo sreći. Do stola ispod stabla ladonje, uz put koji vodi u dolinu, stoji i kip Sv. Ivana Nepomuka, zaštitnika od poplava te ispovjednika kraljica, siromašnih i graditelja mostova.
Gradska vrata i pokretni most
Bogata povijest Tinjana i danas je sačuvana, pa pogledajte stoga prema centru, prema zvoniku. Do njega vodi jedna jedina uska, izlizanim kamenjem popločena ulica. Na samom početku bila su nekad gradska vrata s velikim dvoglavim orlom iznad ulaza, baš kao što je prikazano na Valvasorovoj grafici, a štitio ih je pokretni most. Još i danas Tinjanci ovo mjesto zovu - Most.
Zgrada lijevo od nekadašnjeg ulaza zapravo je sagrađena na ostacima nekadašnjih zidina. S njezine lijeve strane i danas je vidljiv dio starijeg zida. Ako priđemo bliže, primjetit ćemo obrise nekadašnjih kruništa, tipičnih za 14. stoljeće, koja su kasnije zazidana. Glavnom ulicom se ulazilo u Get ili Geto, kako se nazivao ovaj utvrđeni dio grada
Lođa i stup srama
Pažljivo hodajte ulicom i obratite pažnju na kamenu fasadu s vaše lijeve strane. Primijetit ćete da je nekoć imala lučne otvore odvojene tek stupovima. Tu je nekada bila gradska lođa - natkriveni i sa tri strane širom otvoreni javni prostor na kojem su se sastajali predstavnici naroda, župani i suci koji su za kamenim županskim stolom donosili odluke.
Primijetit ćete da je krajnji kut te iste fasade posebno oblikovan, a kamenje na njemu izlizano od upotrebe. U taj su kut nekada vezivali lakše prijestupnike koji su tako bili izvrgnuti javnoj sramoti i prijeziru prolaznika.
Kuća Depiera
Barokna kuća Depiera znamenitost je Tinjana s visokim izbočenim dimnjakom iz 1670. godine te klasicističkim trijemom s arkadama i cisternom iz 1820 godine. Njoj nasuprot sagrađena je 1835. nešto manja kuća iste obitelji sa zanimljivim lučnim portalom dvorišta, koje se naslanja na ostatke istočne kule gradske fortifikacije koja je nastala, sudeći po zakošenju temelja, u doba renesanse.
Crkva Sv. Šimuna i Jude Tadeja
Župna crkva Sv. Šimuna i Jude Tadeja potječe iz 18. stoljeća i zanimljiv je primjer kasnoga baroka u Istri. Nad ulaznim vratima je kip Bogorodice s djetetom, a sa strane kipovi sv. Šimuna i sv. Jude Tadeja. Nekada su na istom mjestu, unutar kaštela, jedna pored druge, postojale dvije crkve. Veća, posvećena Sv. Šimunu, a manja i starija posvećena Sv. Antunu Opatu. Pri razgradnji zidina kaštela u drugoj polovini 18. stoljeća obje su porušene te je sagrađena današnja crkva. Jedan od drvenih oltara iz stare crkve sv. Antuna nedavno je restauriran, a osim njega u crkvi ima još pet baroknih oltara.
Od crkve odvojeni zvonik sagrađen je 1762. godine i visok je 28 metara. Razlikuje se od većine istarskih zvonika po svom kruništu, što daje poseban pečat vizuri Tinjana.
Za posjete Crkvi Sv. Šimuna i Jude Tadeja ili kapeli Sv. Križa obratite se u Župni ured Tinjan +385 (52) 626 016.
Ostale znamenitosti
Dalje uz ulicu stara je tinjanska škola Casamara, a uz nju spomenik njezinom najznamenitijem učeniku, kasnije istarskom i tršćanskom biskupu Jurju Dobrili (1812.-1882.), rodom iz obližnjeg Ježenja. Vrativši se drugom ulicom na vidikovac pod ladonje, prolazimo i uz prekrasnu rustikalnu kamenu voltu i spomenik Tinjancima nastradalim u II. svjetskom ratu.
U susjednoj kući, na kućnom broju 17, rođen je znameniti jezikoslovac i leksikograf Josip Voltić (1750.-1825.), autor trojezičnog Ričoslovnika objavljenog 1803. u Beču Romanička crkvica sv. Križa sagrađena krajem 13. stoljeća nalazi se nešto dalje od centra naselja na cesti prema Poreču, a odmah uz nju je tinjanska kalvarija iz 1894